Owen Nathaniel Kohl američki je rusist, germanist i antropolog, čije je uže područje istraživanja sociologija kulture, a još uže sociologija hip hopa. Njegov akademski dom Sveučilište je u Chicagu. Owen je, međutim, pravi putnik, njegova studijska istraživanja odvela su ga do Tbilisija, Krasnodara i Berlina! Ipak, još od početka prošlog desetljeća posebno se fokusirao na štokavski prostor bivše Jugoslavije, Hrvatsku, Srbiju i Bosnu i Hecegovinu, odnosno upravo na hip hop u tim državama. Ovo mu je treći duži boravak u Zagrebu od 2003. godine, kada je snimio 25 sati filmskog materijala o hrvatskom hip hopu, uglavnom intervjua s bendovima kao što su Doppler Efekt, Tram 11, Bolesna braća, Elemental... i dakako, između ostalih, i s Edom Maajkom.
Owen je tada ostavio i pisani trag u vrlo bitnoj hrvatskoj knjizi o hip hopu koju potpisuje Velimir Grgić (umaškoj publici poznatiji po Žutom titlu): Ritam & rima (Zagreb, 2004), u kojoj se nalazi Owenov "autobiografski" tekst o backpackerima. Slijedi nekoliko odlomaka iz tog teksta (knjigu posudite u Knjižnici!):
Cilj mog dolaska u Zagreb bio je snimiti što više intervjua i koncerata s lokalnim hip hop izvođačima, kako bih hrvatsku scenu što točnije dokumentirao. Vjerujem da bi pošten filmski dokumentarac o globalizaciji hip hopa mogao biti zajedničko polazište za mlade Amerikance i da bi potaknuo potrebu da ih se zainteresira za politiku, glazbu i povijest drugih zemalja.
...nakon mojih prvih nekoliko tjedana u Hrvatskoj, Phat Philie i ja smo raspravljali o svojim, očito drukčijim, glazbenim uvjerenjima. Još prije godinu dana bio sam neka vrsta hip hop ideologa. Postojale su stvari koje sam volio u hip hop kulturi, ali i stvari koje su bilo daleko od mog Weltanschaunga. Naravno da sam volio glazbu, grafite, boogie, popping & locking. Ali više od ičega volio sam jedinstvenu sposobnost hip hopa da artikulira nemir i nezadovoljstvo potlačene mladeži i izruči ga u lice vladajućim strukturama. To znači da sam volio pozitivne političke pjesme. Po definiciji sam protiv svega što bi bilo neskriveno seksističko, nasilno ili homofobično...
...Te noći, kada me Philie napokon zapitao koju vrstu hip hopa najviše volim, oklijevao sam. Bilo je to pitanje na koje sam se užasavao odgovoriti. Što će drugi reći kad otkriju moj stvarni identitet? Progutao sam i odgovorio: Pa, volim DJ Shadowa, Mr. Lifa, Jurrasic 5, Blackalicious... znaš društveno angažirane stvari, uglavnom. Philise nasmijao. Znači, ti si backpacker, ha? Naravno, time me nije mislio uvrijediti, ali moja tajna je bila otkrivena. Poštujem to, rekao je.
...Backpacker je riječ koja se često koristi za opisivanje hip hop fana koji je svoje zanimanje razvio u akademskom kontekstu. Sam termin nagovještava da je osoba obrazovana, možda čak i preterano udubljena u učenje. Prema tome, njegov je ruksak ("backpack") definirajući dio njegova imagea. Termin također nagovještava da je osoba pompozni purist koji sluša old school stvari i nezavisne labelove... tim ljudima hip hop nije samo umjetnička forma, već i znanost s pravilima koja zahtijevaju poštovanje svih aspekata kulture. {morfeo 14}