• Kalendar događanja
• 14. listopada 2010.

Damir Karakaš, umaški intervju

U četvrtak, 21. 10. 2010. u Gradskoj knjižnici Umag gostovao je Damir Karakaš. Prije svega razgovarali smo o njegovoj posljednjoj knjizi Sjajno mjesto za nesreću (Sandorf, 2009), vrhuncu njegova proznog opusa. Nakon te večeri, Karakaša je intervjuirala učenica Valentina Čulina, III. razred programa opće gimnazije Srednje škole "Vladimir Gortan" u Bujama. Valentina je nedavno s tim intervjuom osvojila 1. mjesto u kategoriji intervjua na županijskoj razini Smotre literarnog, dramskog-scenskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo 2011 i predložena je za državnu razinu! Intervju u cjelosti možete pročitati ovdje.

Ušumovićev kratki prikaz romana:

Karakašov autobiografski roman Sjajno mjesto za nesreću priča nam o njegovoj neuspjeloj spisateljskoj karijeri u Parizu, ne bez autoironičnih mistifikacija. Roman je, međutim, koncipiran tako da već i ova naoko jednostavna tvrdnja promašuje, budući da se ta „karijeristička“ linija razvija u suprotnom smjeru od vremena u kojem se radnja zbiva: već na početku glavni junak ne samo što ima završen istoimeni roman Sjajno mjesto za nesreću, nego u Pariz stiže s francuskim prijevodom tog romana, odnosno sa svojom tadašnjom djevojkom Moranom koja je taj roman prevela! Na paradoksalan način, vrijeme pisanja ovdje je smješteno prije vremena radnje. Ovo poigravanje s čitateljevom „logikom“ provedeno je do kraja romana, gdje se pisac vraća "racionalnom" slijedu:

Kada se vratim u Hrvatsku, napisat ću roman o Parizu. Počeo sam razvijati plan pisanja. Bit će to roman o piscu iz male, nepoznate zemlje, poznatom u svojoj maloj zemlji, koji dolazi u Pariz da bi postao planetarno slavan pisac...

Sve je ovo, pa i po mjestu koje zauzima u romanu, sporedno. Roman se sastoji od niza brutalno-duhovitih imigrantskih anegdota kroz koje pratimo polaganu integraciju glavnog junaka u francusko društvo. Naš pisac od uličnog crtača karikatura, postaje perspektivan student francuskog jezika na Novoj Sorboni, a iz stančića sa zaštopanim odvodom fekalija koji je dijelio s Bugarima, Srbima, Rusima i Rumunjima, seli se zajedno sa svojom novom djevojkom Hadami (tuniškog porijekla) u „prozračan i čist“ stan od sedamdeset kvadrata (u čijem klozetu ima vode!). I tu je početak naglog kraja: u nekoliko mjeseci izbacuju ga s fakulteta zbog prepisivanja na ispitu, uhićuju ga zbog nedostatnih osobnih dokumenata, zatvaraju u podzemni zatvor, a zatim deportiraju iz Francuske.

Žestinu niza efektnih dijaloških sekvenci s imigrantskog dna pojačavaju seksualni izleti i pustolovine glavnog junaka. Sjajno mjesto za nesreću čita se u jednom dahu i uvodi hrvatsku književnost na mala vrata u aktualnu svjetsku književnost; točno na ona kroz koja je junak ove knjige izguran. (Neven)

Pariz kao nadahnuće za pisanje - to zvuči barem malo pretenciozno, jer ta vrst inspiracije "mučila" je mnoge, pa i hrvatske pisce. No, četvrta prozna knjiga Damira Karakaša "Sjajno mjesto za nesreću", premda jest na neki način i roman o Parizu, nema veze s pretencioznošću. Ovaj je roman najkompleksnije je i najdorađenije što je Karakaš do sada napisao. Jagna Pogačnik, Jutarnji list

Reč je o romanu-antiturističkom bedekeru kojim dominira strategija impulsivne iskrenosti i štivu koje drži pažnju i onda kad slika limitirani život kao uhodano ponavljanje. Saša Ćirić, Novosti

Damir Karakaš s puno simpatija, gotovo s nekom čudnom ljubavlju piše o životu kakvog možemo očekivati i na našim vratima za koju godinicu, kad i amo, u perspektivnu evropsku zemlju blagostanja, željenu turističku destinaciju kakva je nekad bila i predziđe zapadne civilizacije krenu dolaziti nesretnici iz azijskih –istana ili hrpimice nahrupe Kinezi. Konačno, nakon Like, Karakaš nam je potpuno avangardno otkrio Evropu i budućnost koja nas čeka u njoj. Božidar Pavlović, www.booksa.hr