• Kalendar događanja
• 15. prosinca 2011.

Istarski planinarski put

U četvrtak, 22. 12. u 20 sati, Goran Blažević ispričat će nam priču o svojoj devetodnevnoj pustolovini - priču o pješačenju istarskim planinarskim putem. Predavanje će se, uz projekciju fotografija, održati u Gradskoj knjižnici Umag, a isti dan bit će otvorena i izložba Blaževićevih fotografija Istarski planinarski put u MMC-u Učilišta. Dobrodošli!

ISTARSKI PLANINARSKI PUT

Istarski planinarski put je put koji počinje u Umagu i dug je 180 kilometara. U mjestu Romanija pored Umaga počinje markirani put koji prolazi pored sela Grupija i ide dalje prema Kanegri. Iz Kanegre markacije vode prema Bujama, Tribanu, Grožnjanu i Buzetu. Nakon toga put upućuje planinare prema najvišim vrhovima Ćićarije. Prolazi se preko sela Počekaji, Slum i Brest nakon kojeg se put uspinje prema najzapadnijem hrvatskom tisućnjaku Žbevnica. Odavde kroz selo Trstenik uspon vodi prema vrhu Gomila, Orljak i Planik. Nakon toga uspon vodi prema Poklonu i Vojaku koji je najviši vrh Učke. S Učke se spušta prema vrhovima Sisol i Prodol. Prateći hrbat planine do samog mora put vodi do grada Plomin. Nakon Plomina prolazeći pored Rapca put ide prema Labinu do krajnje točke Crna punta.

PJEŠAČENJE KROZ ISTRU PRATEĆI ISTARSKI PLANINARSKI PUT

Moj put kroz Istru započeo 4.10. 2011. U cilju obilježavanja desete godišnjice Istarskog planinarskog saveza i 135. godišnjice organiziranog planinarstva u Istri odlučio sam prohodati planinarski put u komadu. Moja želja je bila preko tog pješačenja promovirati hodanje kao oblik kretanja i putovanja te kao stil života. Put nisam odradio klasično planinarski što podrazumijeva spavanje po planinarskim domovima ili u šatoru koji planinar sa sobom nosi. Naime, htio sam upoznati ljude i sela kroz koja prolazi Istarski planinarski put. Svakog dana ostvarivao sam kontakt s ljudima koje sam imao priliku sresti po putu. Svaku večer sam se spuštao prema obližnjim selima na koja bih naišao i u tim mjestima tražio gostoprimstvo i mogućnost noćenja kod lokalnih ljudi. Za prolazak svih 186 kilometara bilo mi je potrebno devet dana, od kojih sam hodao osam. Tijekom tih devet dana imao sam priliku upoznati ljude koji žive na području preko kojeg prolazi Istarski planinarski put. U razgovoru s ljudima imao sam priliku upoznati povijesnu i sadašnju situaciju područja kroz koja sam prolazio, kao i ekonomsku, političku i gospodarsku situaciju.

Kad bi se put sagledao lokalno politički, najprije sam prošao kroz najbogatiji dio Istre, a potom kroz najpustiji i najsiromašniji dio. Naposljetku sam imao priliku vidjeti dio Istre gdje se ljudi bore protiv ispušnih otrova i plinova tvornice Rockwool i termoelektrane Plomin 2.

Putem sam sreo ljude koji čitav život žive u Istri kao i one koji su u mladosti, za vrijeme, prije ili poslije Drugog svjetskog rata morali napustiti rodnu zemlju i uputiti se u nepoznat svijet kako bi preživjeli, a sad su se vratili kako bi posljednje dane proveli u svojim rodnim selima.Upoznao sam pastire koji pola godine žive visoko u planinama, a pola godine u blizini mora. Pričali su mi o borbi s vukovima i seobi ovaca od mora prema planinama koja traje tri dana pješke i na taj način predstavljaju zadnje prave pastire u Istri.

(napisao Goran Blažević)