- Kalendar događanja
- 18. studenoga 2011.
Oto Oltvanji u Umagu!
U suorganizaciji s Kućom za pisce – Hižom od besid iz Pazina, iz Beograda nam dolazi vodeći srpski žanrovski pisac Oto Oltvanji. Oltvanjijevi romani Crne cipele (2005) i Kičma noći (2010) smatraju se vrhunskim ostvarenjima krimi-horor žanra. Oltvanji je ekspert za književne (i filmske!) žanrove, pa će ova književna večer biti prava prilika za razgovor o aktualnim tendencijama u horor, triler i fantasy književnosti, o vodećim žanrovskim piscima i književnoj vrijednosti njihovih opusa. Književna večer s Oltvanjijem održat će se u srijedu 23. studenog u 20 sati. Dobrodošli!
Oto Oltvanji rođen je 1971. godine u Novom Sadu. Tamo je išao samo da se rodi. Djetinjstvo i adolescentsko razdoblje proveo je u Subotici, za koju je još vezan dragim ljudima i događajima. S kraćim pauzama, u Beogradu živi od 1991. godine. Studirao je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, dok nije ugledao svjetlo na kraju tunela (sramota ga je priznati koliko mu je malo ostalo). Odustao je da bi se posvetio onom što ga više zanima.
Slučajni susret sa stripom sredinom sedamdesetih (odbačeni, nekompletni primjerak Zagora u epizodi Zavjerenici), u zajedničkom vrtu bakine i djedove zgrade, zauvijek mu je izmijenio život. Prvu priču poslao je s petnaest godina novosadskom Dnevniku i bio odbijen. Godinu dana kasnije, s novom pričom upisao se u ekskluzivni klub “Nije za…” zagrebačkog SF časopisa Sirius. Prvi roman, krimić flemingovskog tipa, poslao je sa šesnaest godina novosadskom Dnevniku i bio prihvaćen – i u rekordnom roku isplaćen. Time je oborio prethodni rekord najmlađeg objavljenog pisca u slavnoj ediciji X-100 (osamnaest godina). Iako je recenzent predložio da se na osnovu prihvaćenog djela piscu ponudi razrada serijala – a ovaj imao sinopsise za narednih deset nastavaka – roman je objavljen pod pseudonimom tek dvije godine kasnije, zbog premetačine u godišnjem izdavačkom planu. To je obeshrabrilo mladog šundmajstora. Na osnovu ovih šturih podataka, zaludni možda i pronađu o kojem se romanu radi. Sretno. Iako je objavio dvije priče u glasilu subotičkog Društva ljubitelja naučne fantastike Meteor u drugoj polovini 80-tih, njegova prva priča u nekoj službenoj publikaciji pojavila se u travnju 1993. godine. Od tada je objavio više od dvadeset priča u časopisima, od Politikinog zabavnika do niške Gradine, i u antologijama, od Tamnog vilajeta do Istinitih laži. Između ostalog preveo je knjige Zlatna krv Luciusa Sheparda, Prestonica nasilja Georga Pelecanosa i Sva siročad Bruklina Jonathana Lethema. Objavio je romane: Crne cipele (2005) i Kičma noći (2010) u izdanju beogradske nakladničke kuće Samizdat B92.
Oto Oltvanji o Stephenu Kingu:
Stephen King je ključan u svakom pogledu. Svoj život delim na period pre i posle susreta s Kingom (smeh). Bez šale, nema još jednog takvog. Od jedinstvenog stava prema zanatu, pripovedanju i ulozi pisca u današnjem svetu, preko angažovanosti svih vrsta, naročito "guranja" mladih talenata koji to zaslužuju. A sve ove godine zasluženo je ostao u vrhu. Ah, da! Tu je još jedan detalj - beskrajni niz odličnih knjiga.
Književna kritika o Oltvanjiju:
„Okultni triler” kako je u podnaslovu bio definisan Oltvanjijev prvi roman Crne cipele, jeste najpribližnija definicija koja bi se mogla pripisati i njegovoj drugoj knjizi, Kičma noći, ali je u novom romanu žanrovska mešavina krimi-horora podelila prostor sa antiutopijskom slikom srpske stvarnosti i dovela Oltvanjija do samog ulaza u mejnstrim tokove srpske književnosti. U obilju likova, tema, glavnog i sporednih zapleta, on uspeva da održi napetost do samog kraja ali i da pokrene brojne neuralgične teme iz bliže i dalje prošlosti srpskog političkog života, da vešto aludira na neke konkretne događaje (ubistvo predsednika, uticajan pisac u političkom životu, uloga medija u društvu, veza između kriminalnih bandi i političara, tabloidizacija društva...), kao i da uobliči neke od najbolje profilisanih likova domaće književnosti – policajce, novinare, tv-voditelje, pisce i političare koji nisu samo tipski karakteri.
Jasmina Vrbavac (Politika)
Da ne bih bio potpuno nepravedan prema Kičmi noći i prema žanru, moram da priznam da je ovo verovatno najbolje žanrovsko ostvarenje do sada u srbijanskoj književnosti. Krivo mi je jedino zbog propuštene prilike da bude i jedno od najzanimljivijih dela u poslednje vreme, jer je takve potencijale imalo. Oltvanji je izuzetno talentovan pisac i verujem da će u sledećem pokušaju imati hrabrosti da, zarad ulaska u svet književnosti, napusti okvire koje je već uveliko prerastao.
Vladimir Arsenić (www.e-novine.com)
Biće oko kojeg se vrti cijela priča romana Kičma noći jedna je od najoriginalnijih kreatura čitave, ne samo južnoslavenske fantastične književnosti. Oslobodivši se ograničenja nekonzistentnih narodnih predaja, ali ipak mu osmislivši povijesni background, Oltvanji je smislio biće (zapravo bića, jer ih ima više) koje doista izaziva jezu, čak i kad je samo ovako napisano. Velik je dobitak za čitatelje i za fantastičnu literaturu ovih krajeva što u karakterizaciji toga bića ne prevladavaju psihičke nadnaravne moći, već iskonska jeza dolazi od njegovih fizičkih ili fizioloških osobina, da ne kažem - potreba.
Davor Šišović (Glas Istre)
Oltvanji je ove godine gostovao i na zagrebačkom Sferakonu; intervju s njim možete pogledati na našem TV-u.