Pedagogija iz života, poduke iz priča koje nas pletu i opliću, pričanje unucima iz središta svog iskustva i spoznaje – sve navedeno po prilici opisuje ono što je pedagog Salvatore Guida u formi pisama svojim unucima ispričao u knjizi Giardino sicano. Društvom autora bit ćemo počašćeni u petak navečer (28. 11. 2008.) u 20:00 sati kada ćemo predstaviti knjigu, časopis koji gospodin Guida uređuje (Pedagogika) te pedagoške metode koje primjenjuje u odnosu sa svojim unucima. Dobrodošli u Gradsku knjižnicu!
O knjizi Giardino sicano
To nije roman tradicionalnog kroja, već epistolarni roman od tridesetak pisama kojima se autor obraća svojim unucima. To je zbirka kratkih priča u kojima se epizode ne nižu vremenskim slijedom, nego su ispričane kako i kada autoru padne na pamet, a da jedinstvo kompozicije time nije narušeno.
Riječ je o "pripovjedačkom znanju", o "kolektivnoj naraciji", o uvlačenju čitatelja u središte pričanja pomoću psihologije, intelektualnog i afektivnog traganja koje pokreće pisca.
Jezik kojim se Guida služi vrlo je djelotvoran: on pripovijeda u ležernom, zabavnom, nimalo dramatičnom tonu, čak i onda kada ispričani događaj upućuje na veliku patnju.
Ovo je knjiga koja čitaoca čini sudionikom i nagoni ga na preispitivanja. Imamo pred sobom sretan primjer one "meke pedagogije" koja spaja sposobnost poticanja učenika, uz istovremeno poštovanje njegove subjektivnosti.
(Iz predgovora Piera Bertolinija)

„Živio sam onoliko života koliko je mjesta u kojima sam boravio i o njima želim ispričati samo ono što su u meni ostavila. 'Giardino sicano' je roman o mjestima koja sam nastanjivao i koja mene nastanjuju, kojima se dičim i štitim.“
Salvatore Guida, Giardino sicano