1. Ovo je moje tijelo, Filipa Melo, Stajer graf, 2006.
Ovo je moje tijelo prvi je roman portugalske autorice Filipe Melo, koji je i kritika i publika odlično prihvatila. Roman ima strukturu pravog krimića, sve se odvija u sadašnjem vremenu, a u središtu pozornosti je obdukcija putem koje se rekonstruiraju događaji. No unatoč elementima krimića, naglašene su autoričine preokupacije tijelima, kako mrtvima tako i živima, te je ovaj roman zapravo svojevrsna metafizika tjelesnoga.
2. Moja Europa, Jurij Andruhovyč i Andrzej Stasiuk, Fraktura, 2007.
Dva vrhunska srednjoeuropska autora, Jurij Andruhovyč i Andrzej Stasiuk, u knjizi Moja Europa govore o svom viđenju Srednje Europe, o tom imaginarnom prostoru koji se proteže od Njemačke do Rusije. Srednja Europa u ova dva eseja dobiva novu dimenziju, nove okuse, boje, značenja. U Srednjoj Europi lome se i prelamaju sve kulturne, političke ali prije svega ljudske i osobne tragedije europske, a samim time i svjetske povijesti. Andruhovyč i Stasiuk daju svjež, nadahnut i poetski uvid u svoju, našu Europu.
3. Kenjaža, Harry G. Frankfurt, Algoritam, 2006.
„Jedna od najupadljivijih značajki naše kulture jest da ima toliko kenjanja. Svatko to zna. Svatko od nas pridonosi svoj dio. No skloni smo situaciju uzeti zdravo za gotovo. Većina nas je poprilično uvjerena u to da je sposobna kenjažu prepoznati i izbjeći da na nju nasjedne. Stoga ta pojava nije ni pobudila mnogo usmjerenije pozornosti, a niti potaknula kakva ustrajna istraživanja.“ Ovako započinje knjiga-esej Kenjaža umirovljenog profesora etike s princetonskog sveučilišta, a dalje nudi jasnije razumijevanje kenjaže i njezinu funkciju, duhovito i oštroumno. Stvarno. Ne kenja.
4. Trinaest razloga za šutnju, Jasenka Kodrnja, Stajer graf, 2006.
Knjiga priča-snova Jasenke Kodrnje Trinaest razloga za šutnju govori o onome o čemu se nerijetko ne govori, o nestabilnom i nesigurnom tlu pamćenja, o ženskoj šutnji. Paradoksalno, naizgled, priče su opstale i napisane su zahvaljujući trenucima kad je izgledalo da se više ništa ne može reći, kad se nema što dodati ili oduzeti - i da je nužno samo sklopiti oči i prepustiti se tišini.
5. U dubokom snu, Banana Yoshimoto, HFD & Disput, 2007.
Terako, junakinja pripovijetke U dubokom snu, po kojoj je nazvana cijela knjiga, neprestano upada u duboki san iz kojega je može probuditi jedino-poziv njenog ljubavnika, oženjenog biznismena čija žena već dugo leži u komi u bolnici. Intuicija je vodi u zbunjujuća stanja pa cijela priča poprima pomalo mistično ozračje.
I druge dvije priče za junakinju imaju mladu ženu koja upada u neobičan, začaran san. San i smrt inače su stanja koja se kod Banane Yoshimoto neprestano prepleću i znače uzmicanje pred životnim izazovima, predaju.
6. Tarkvinijski konjići, Marguerite Duras, Vuković&Runjić, 2007.
Rani roman Marguerite Duras pravi je zametnuti biser: klasična poema o ocvatu ljubavi, neizbježnom brodolomu života u paru i tihom rastakanju prijateljstva. Malo remek-djelo za sva vremena i sve životne dobi: mladima egzistencijalistički šik, a zrelima bolno životan, slatkosjetna uspomena za zlatne godine.
7. Zemlja, zemlja, Sándor Márai, Mirakul, 2007.
Godine 1969., trideset pet godina nakon objavljivanja prvog dijela svojih memoara 'Ispovijedi jednoga građanina', Sandor Marai ponovno prelistava album svojih sjećanja i prepričava teške poratne godine. Kao na filmskom platnu redaju se slike, i on traži ostatke nekadašnjega života. Potaknut sudbinskom ljubavlju, Marai se još jednom vraća domovini i piše moćno djelo Zemlja, zemlja.
8. Maruša ili suđenje ljubavi, Zdenka Janeković Römer, Algoritam, 2007.
Nakon nekoliko godina rada na arhivskom spisu sudskog procesa o mladoj udovici Maruši Bratosaljić i njezinim suđenim i nesuđenim bračnim drugovima, nastao je po mnogočemu drugačiji historiografski tekst od onih na koje je čitateljska publika navikla. U središtu je priča o jednoj mladoj ženi i njezinoj obitelji, kao i o ponosnom svijetu bogatih građana, bratovštini Antunina kojoj je pripadala većina glavnih likova. Bogatstvo podataka o običajima u Gradu krajem 15. stoljeća čini ovu knjigu jedinstvenom kombinacijom narativne pustolovine i pravim transdisciplinarnim vrelom podataka za različita područja; riječima same autorice - za pravo, socijalnu povijest, antropologiju, historiju mentaliteta, kulturnu povijest i psihologiju.
9. Sanatorij pod klepsidrom, Bruno Schulz, Litteris, 2007.
Sanatorij pod klepsidrom, zbirka od 13 pripovjedaka, nosi sve značajke obično-neobičnog, blago grotesknog svijeta Schulzove proze na razmeđi sacruma i profanuma, mitskog i svakodnevnog, i kao takva važno je djelo u kanonu europske književnosti 20. stoljeća – stoljeća koje je tako snažno ispreplelo mitologiju privatnog i javnog.
10. Čudesno putovanje Joachima Olbrina, Béla Hamvas, Ceres, 2007.
To je tekst u kome Hamvas iznosi svoj životni credo ili bolje rečeno svoj umjetnički i filozofski testament.Tu je sve zatrpano simbolima i skaskama. Simboli brojeva, strana svijeta, mirisa i slika. Glavni junak Joachim Olbrin u potrazi je životne istine. On naprije odlazi na sjever i stiže do Sjevernog mora a zatim još dalje na sjever. Razočaran svime što je tamo vidio i doživio, Joachim napušta sjever i usmjeruje se prema jugu. Na jugu sve je drukčije. Tu je sve po volji Hamvasa. Jednostavan život i smaragdna kapljica dobrog vina dobivena i spravljena s ljubavlju.