- Classifiche
- 08 Gennaio 2009
Libri in ombra/2008
{mosimage}E' possibile fare una classifica dei migliori libri del 2008 senza considerare i maggiori editori sul mercato? In Croazia le case editrici minori, cosi' come quelle maggiori orientate verso il non commerciale, sono quasi invisibili. Vi presentiamo la nostra classifica improvvisata delle case editrici e dei libri da loro pubblicati...leggi tutto.Top lista nakladnika u sjeni:
1. Disput
2. Naklada Jesenski i Turk
3. Izdanja Antibarbarus
4. Meandar
5. AGM - Zagrebački holding d.o.o.
6. Srednja Europa
7. Aora komunikacije
8. Šareni dućan
9. Izvori
10. Naklada Pelago
Lista naslova s uredničkim opisom ili fragmentima iz knjiga:
Sebastian Urrutia Lacroix, svećenik i ugledni književni kritičar, član Opusa Dei i osrednji pjesnik, tijekom samo jedne noći u snažnoj vrućici proživljava najvažnije trenutke svoga života, uvjeren da će uskoro umrijeti. Nezaobilazan i čudesan roman koji oduzima dah svojom ubojitom lapidarnošću i cjelovitom spoznajom ljudske opstojnosti u prevratničkim vremenima. Čileanski nokturno (Nocturno de Chile, 2000) prvi je prijevod nekog Bolañovog (1953-2003) djela na hrvatski jezik.
Per Petterson (1952) postao je cijenjen na Zapadu upravo zahvaljujući romanu Kad smo krali konje (Ut og stjæle hester, 2003). U Americi, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj obasut je uglednim književnim nagradama.
Okupljene proze (mađarsko izdanje: Esti Kornél, 1933.) nepretenciozno ukazuju na zaigranu i ironičnu dimenziju života, u kojoj se komično i tragično nerijetko ispreplet ću do nerazmrsivosti. Profinjenim humorom autor dotiče onodobne tabue i poigrava se stereotipima, izrugujući pritom i svoje i tuđe ideale, a fascinantno je što, gotovo stoljeće kasnije, njegove ideje i opisi djeluju svježe i primjenjivo na svakodnevicu. Dezső Kosztolányi (Subotica, 1885 - Budimpešta, 1936), klasik je mađarske književnosti, pjesnik, prozaik, esejist, novinar, prevoditelj. Na svim spomenutim područjima ostvario je mnogobrojna i vrijedna djela koja je, među ostalima, cijenio Thomas Mann, hvalio Endre Ady, kao uzor isticao Danilo Kiš.
Terry Eagleton (1943) britanski teoretičar i književni kritičar objavio je The Meaning of Life 2007. godine.
Za većinu onih koji su se dali u lov za smislom života najvažniji od svega je plijen. No za liberale i postmoderniste bitna je ona ugodna graja samog razgovora, koja je prema njihovu mišljenju vjerojatno jedini smisao do kojeg ćemo ikada doći. Smisao života je u potrazi za smislom života. Dobrom dijelu liberala pitanja su draža od odgovora jer smatraju da odgovori pretjerano ograničavaju. Pitanja su slobodna, neusidrena, a odgovori nisu. Bitno je da čovjek ima znatiželjan um, a ne da ga poklopi nekim dosadnim definitivnim rješenjem. Istina je da taj pristup ne funkcionira dobro s pitanjima poput "kako im možemo dopremiti hranu prije nego što umru od gladi?" ili "mogu li se tako spryečiti rasistička ubojstva?", ali možda liberali imaju na umu neka uzvišenija pitanja...
Boris Vian (1929-1959) francuski književnik, glazbenik i glumac, objavio je Srcoder (L'Arrache-coeur) 1953. godine.
Staza je pratila rub hridine. Uz nju su cvjetale garežice i pomalo venuli magličci, cije su crne latice ležale rasute na tlu. Šiljasti kukci izbušili su u zemlji tisuću rupica; pod tabanima to je bilo poput nasmrt promrzle spužve.
Jacquemort je koračao bez žurbe i promatrao garežice, čije je tamnocrveno srce kucalo na suncu. Sa svakim otkucajem dizao se oblak peluda, a zatim se spuštao na listove koji su lagano treperili. Rastresene su pčele dangubile.
Kratki roman Povijest jednog putovanja (Istorija odnogo putešestvija, 1938) putovanje je realizirao umjetničkim postupkom. Djelo se pojavilo nekoliko godina nakon famozne Večeri kod Claire, i svi su očekivali čudo. Međutim roman je bio nešto drugo. Pred čitatelje je došao smiren tekst, kompozicijski kompaktan i zaokružen, ali eklektičan, sastavljen od niza malih priča. Dok se u Večeri kod Claire sve strastveno kovitlalo prema izvoru "vječne ženstvenosti", tj. prema neodoljivoj Claire, u Povijesti jednog putovanja takvo "jako" narativno središte ne postoji. Ovdje glavni lik Volodja, piščev alter ego, putuje morem i kopnom, sjećanjima, slutnjama i razmišljanjima, spajajući u jednu veliku priču više samo stalnih cjelina. Priče povezuju Volodjina razmišljanja o ljudskim naravima i ambijentima, zapravo - pravi mali eseji o svijetu kroz koji junak hrabro kroči. Povijest jednog putovanja kritika inače smatra najboljim Gazdanovljevim (1903-1971) djelom.
Imao sam pasoš s italijanskom vizom koju sam bez problema dobio u Beogradu, nešto novca kod sebe, i imao sam u džepu poziv od te strane fondacije, bio sam tada, za njih, još uvek, nekakav mladi pisac iz Srbije, koja je bila u očajnom stanju, i u kojoj je bilo loše živeti. I ne znam kako, i nikada to nisam ni saznao, ali dobio sam tu stipendiju, da mesec dana provedem na jezeru Komo, da tamo radim i pišem na miru. To je bila njihova ideja, ne moja. Mene tada nikakav rad i nikakvo pisanje na miru nije zanimalo. Nikakav rad uopšte me tada nije zanimao. Od objavljivanja knjiga sam već odustao. U Srbiji je zaista bilo loše, bilo je užasno, ali meni i ne toliko, mogao sam da preživim, ra dio sam razne poslove po malo, i živeo, uspevao u tome.
Komo Srđana Valjarevića (1967) osvojio je srpsku publiku 2006. godine.
Francuski filozof Alain Badiou (1937) objavio je Stoljeće (Le siècle) 2005. godine.
Što je stoljeće? Mislim na predgovor koji je Jean Genet napisao za svoj tekst Crnci. Genet se tu ironično pita: »Što je crnac«? I odmah dodaje: »A prije svega, koje je boje?« Imam istu potrebu priupitati: jedno stoljeće, koliko je to godina? Sto godina? Ovaj put nameće se pitanje Bossueta: »Što je sto godina, što je tisuću godina, kada ih jedan trenutak briše?« Moramo li se, dakle, pitati koji je to izniman trenutak koji briše 20. stoljeće? Pad Berlinskog zida? Mapiranje genoma? Ubacivanje eura?
No pretpostavljajući da uopće možemo sastaviti stoljeće, uspostavi ti ga kao objekt mišljenja, bi li to bio filozofski objekt, izložen takvoj singularnoj volji kakva je volja spekulacije? Nije li stoljeće prije svega historijska jedinica?
Keith Jenkins (1943) je britanski povjesničar, Rethinking History objavio je 1991. godine
Oboje - uvod i polemika - čine mi se u ovom trenutku neophodnima. Iako na tržištu već postoje takvi uvodni tekstovi, popularni priručnici kao što su What Is History? Edwarda Carra, The Practice of History Geoffreva Eltona i The Nature of History Arthura Marwicka, oni još uvijek, usprkos povremenim revizijama, nose sa sobom balast svojih formativnih godina (1950-e i 1960-e) u toj mjeri da su sada doista postali stari ljubimci. Oni su također, u određenom smislu (kao i noviji prinosi ovom žanru poput knjige The Pursuit of History Johna Tosha) veoma "engleski" tekstovi. To je obilježje imalo ponešto nesretne posljedice jer je pomoglo u izoliranju historije od nekih širih i sigurno produktivnijih intelektualnih usmjerenja koja su se u novije vrijeme pojavila u srodnim diskursima. Primjerice, i filozofija i književnost su se ozbiljno pozabavile s pitanjem što je priroda njihove vlastite prirode. Stoga bi se moglo prilično utemeljeno ustvrditi da historija, u odnosu na te susjedne diskurse, teorijski zaostaje. Ta tvrdnja možda zahtijeva trenutačno objašnjenje kako bi se spriječili neki nesporazumi...
Ogled Svijet u sjeni posvećen je ljudima koji su od šezdesetih godina prošlog stoljeća u velikom broju odlazili u zemlje Zapadne Europe; najviše u SR Njemačku, na "privremeni rad u inozemstvo", kako je to opisala službena jugoslavenska politika. Neslužbeno su se nazivali "gastarbeiterima". Eufemizmi ne daju naslutiti o kakvu je radu bila riječ i zašto se odlazilo raditi drugdje da bi se zaradilo za pristojan život. Vrlo se malo pitanja postavljalo o njihovu životu, što znači biti ni "tu" ni "tamo", kako su se nosili s nužnošću prilagodbe drugim kulturama, a kako podnosili klišeje koje im je nametala sredina iz koje su otišli. Tim se pitanjima bavi ovaj ogled, nastao na temelju neposrednih uvida, iskustava i sjećanja te želje da se ponudi pogled iz drukčije perspektive na cijeli jedan svijet. Riječ je o vrlo aktualnoj knjizi jer opisuje što se događalo i nakon 1991. godine, kada se pojam "gastarbeiter" prestao upotrebljavati. Ljudi čiji je život trajno odredio morali su se suočiti s još jednim izborom — hoće li (p)ostati dijaspora ili povratnici — i s njegovim mnogim posljedicama. Svijet u sjeni Nenada Popovića (1950) napisan je s puno žara i angažmana, a prati ga i dossier s autorskim izborom dokumentacije o životu gastarbeitera...